“ Smrtna kazna ”, poznata i kao smrtna kazna , je planirano pogubljenje ljudskog bića od strane države kao odgovor na zločin koji je ta osoba počinila, nakon što je pravosnažno osuđena.
Reference sa obe pozicije
Među argumentima Amnesty Internationala protiv smrtne kazne, mogu se istaknuti sljedeće:
Smrtna kazna je krajnje uskraćivanje ljudskih prava.
To je s predumišljajem i hladnokrvno ubistvo ljudskog bića od strane države u ime pravde.
Krši pravo na život.
To je najveća okrutnost, nehumano je i ponižavajuća kazna.
Ne može biti opravdanja za mučenje ili okrutno postupanje .
Zalažući se za smrtnu kaznu, tužitelj okruga Clark u Indijani, SAD, navodi:
Postoje neki optuženi koji su zaradili maksimalnu kaznu koju naše društvo mora izreći počinivši ubistvo pod teškim okolnostima. Vjerujem da je život svetinja. Život nevino ubijene žrtve degradira se izjavom da društvo nema pravo neutralizirati ubicu kako ne bi ponovo ubio. Po mom mišljenju, društvo ne samo da ima pravo, već i dužnost da djeluje u svoju odbranu kako bi zaštitilo nevine .
I katolički kardinal Theodore McCarrick, nadbiskup Washingtona, napisao je:
Smrtna kazna sve nas degradira, povećava nepoštovanje ljudskog života i nudi tragičnu iluziju da ubijanjem možemo proglasiti i naučiti da je ubijanje pogrešno .
Smrtna kazna u Sjedinjenim Državama
Smrtna kazna nije uvijek primjenjivana u Sjedinjenim Državama; Međutim, magazin Time , na osnovu istraživanja M. Watta Espyja i Johna Ortiza Smykle sa podacima Informativnog centra o smrtnoj kazni, procjenjuje da je u ovoj zemlji od 1700. godine legalno pogubljeno više od 15.700 ljudi.
- Tridesete godine prošlog vijeka, u vrijeme depresije, doživjele su vrhunac pogubljenja svih vremena, nakon čega je uslijedio nagli pad u 1950-im i 1960-im. U Sjedinjenim Državama nisu izvršena nijedna egzekucija između 1967. i 1976. godine.
- Godine 1972. Vrhovni sud Sjedinjenih Država ukinuo je smrtnu kaznu i preinačio smrtne kazne iz stotina doživotnih kazni.
- Godine 1976. druga odluka Vrhovnog suda Sjedinjenih Država utvrdila je da je smrtna kazna ustavna. U Sjedinjenim Državama od 1976. godine pogubljeno je oko 1.500 ljudi.
Šta se dešavalo poslednjih decenija
Velika većina demokratskih zemalja u Evropi i Latinskoj Americi ukinula je smrtnu kaznu u posljednjih 50 godina. Ali u Sjedinjenim Državama, u većini demokratskih zemalja Azije, iu gotovo svim zemljama koje imaju totalitarne vlade, to se nastavlja.
Zločini za koje se izriče smrtna kazna širom svijeta su veoma raznoliki, od pobune i ubistva do pljačke. Vojni sudovi, povezani sa vojskom, takođe su osudili smrtnu kaznu za kukavičluk, dezerterstvo, neposlušnost i pobunu.
Godišnji izvještaj Amnesty Internationala o smrtnoj kazni za 2017. navodi da je „ Amnesty International zabilježio najmanje 993 pogubljenja u 23 zemlje u 2017. godini, 4% manje nego 2016. (1.032 pogubljenja) i 39% manje nego 2015. kada je organizacija prijavila 1,634 pogubljenja najveći broj od 1989. ” Međutim, ove statistike ne uključuju Kinu, koja se smatra zemljom s najviše pogubljenja u svijetu, jer je primjena smrtne kazne državna tajna. Na listi pogubljenja u svakoj zemlji koja je detaljno prikazana u nastavku, znak plus (+) označava zemlje u kojima je bilo pogubljenja, ali Amnesty International nije mogao da ih zabilježi ili je zapis nepotpun.
Pogubljenja u svakoj zemlji u 2017
- Kineski: +
- Iran: 507+
- Saudijska Arabija: 146
- Irak: 125 +
- Pakistan: 60+
- Egipat: 35 +
- Somalija: 24
- Sjedinjene Američke Države: 23
- Jordan: 15
- Vijetnam: +
- Sjeverna Koreja: +
- Svi ostali: 58
Od 2020. smrtna kazna u Sjedinjenim Državama je na snazi u 29 država, a prihvatila je i savezna vlada. Svaka država koja je legalizirala smrtnu kaznu ima različite zakone u pogledu načina izvršenja, starosnih granica, zločina i situacija u kojima se ona može primijeniti.
Od 1976. do oktobra 2018. u Sjedinjenim Državama pogubljene su 1.483 osobe; Broj izvršenja u svakoj državi je detaljno opisan u nastavku.
Pogubljenja od 1976. do oktobra 2018. u Sjedinjenim Državama
- Teksas: 555
- Virdžinija: 113
- Oklahoma: 112
- Florida: 96
- Misuri: 87
- Gruzijski: 72
- Alabama: 63
- Ohajo: 56
- Severna Karolina: 43
- Južna Karolina: 43
- Luizijana: 28
- Arkanzas: 31
- Svi ostali: 184
Države i teritorije Sjedinjenih Država koje ne primjenjuju smrtnu kaznu su sljedeće.
- Aljaska (ukinuta 1957.)
- Konektikat (ukinut 2012.)
- Delaware (ukinut 2016.)
- Havaji (ukinuti 1957.)
- Illinois (ukinut 2011.)
- Iowa (ukinuta 1965.)
- Maine (ukinut 1887.)
- Maryland (ukinut 2013.)
- Massachusetts (ukinut 1984.)
- Michigan (ukinut 1846.)
- Minnesota (ukinuta 1911.)
- New Hampshire (ukinut 2019.)
- New Jersey (ukinut 2007.)
- Novi Meksiko (ukinut 2009.)
- Njujork (ukinut 2007.)
- Sjeverna Dakota (ukinuta 1973.)
- Rhode Island (ukinut 1984.)
- Vermont (ukinut 1964.)
- Washington (ukinut 2018.)
- Zapadna Virdžinija (ukinuta 1965.)
- Wisconsin (ukinut 1853.)
- Distrikt Kolumbija (ukinut 1981.)
- Američka Samoa
- Guam
- Sjeverna Marijanska ostrva
- Puerto Rico
- Djevičanska ostrva Sjedinjenih Država
Moralni sukob; slučaj Takeie Williams
Slučaj Stanley Tookie Williams ilustruje nekoliko moralnih složenosti smrtne kazne.
Stenli Vilijams, pisac nominovan za Nobelovu nagradu za mir i za književnost, pogubljen je 13. decembra 2005. godine u državi Kalifornija, Sjedinjene Američke Države, koristeći metod smrtonosne injekcije. Slučaj Stanley Williams vratio je smrtnu kaznu u prvi plan javne rasprave.
Stanley Williams je proglašen krivim za četiri ubistva počinjena 1979. godine i osuđen na smrt. Williams se izjasnio da nije kriv za ta ubistva. Bio je i suosnivač Cripsa, ulične bande koja je lutala Los Angelesom i bila odgovorna za stotine ubistava.
Pet godina nakon zatvaranja, Stanley Williams je prošao kroz proces vjerskog obraćenja i, kao rezultat toga, napisao je mnogo knjiga i kreirao različite programe za promicanje mira i borbu protiv bandi i nasilja bandi. Bio je pet puta nominovan za Nobelovu nagradu za mir i četiri puta za Nobelovu nagradu za književnost.
Stanley Williams je priznao svoj život u zločinu i nasilju, nakon čega je uslijedilo istinsko iskupljenje i život ispunjen izvanredno pozitivnim društvenim djelovanjem.
Dokazi ostavljaju malo sumnje da je Stenli Vilijams zaista počinio sva četiri ubistva, uprkos tvrdnjama njegovih pristalica u poslednjem trenutku. Takođe nije bilo sumnje da Stanley Williams u ovom trenutku nije predstavljao prijetnju društvu, te da će značajno doprinijeti njegovom poboljšanju. Njegov slučaj je naveo javno mnjenje da razmišlja o cilju smrtne kazne.
- Da li je cilj smrtne kazne uklanjanje nekoga ko bi mu mogao nanijeti više štete iz društva?
- Da li je vaš cilj da nekoga nesposobnog za rehabilitaciju izbacite iz društva?
- Da li je cilj smrtne kazne odvratiti druge ljude od činjenja gnusnih zločina?
- Da li je cilj smrtne kazne kazniti zločinca?
- Da li je cilj smrtne kazne da se pravda čini u ime žrtve?
U svjetlu ovih pitanja, da li je država Kalifornija trebala pogubiti Stanleya Tookieja Williamsa?
previsoki troškovi
New York Times je objavio u tekstu pod naslovom Visoka cijena smrtne kazne :
Mnogobrojnim odličnim razlozima za ukidanje smrtne kazne, da je nemoralna, da ne odvraća od ubistava i da nesrazmjerno pogađa manjine, možemo dodati još jedan: to je ekonomski odliv vlada s već ozbiljno iscrpljenim budžetom. Daleko je to od nacionalnog trenda, ali neki zakonodavci su počeli sumnjati u visoku cijenu osude na smrt. (28. septembar 2009.)
U Kaliforniji se na izborima 2016. godine pojavila jedinstvena situacija, a na glasanje su stavljena dva prijedloga koji bi poreznim obveznicima navodno uštedjeli milione dolara godišnje. Jedan od njih, Predlog 66, tražio je ubrzanje procesa izvršenja smrtnih kazni, dok je Predlog 62 tražio da se sve smrtne kazne preinače u doživotne bez uslovnog otpusta. Prijedlog 62 nije prošao glasanje, dok je prijedlog 66 bio tesno prošao.
Argumenti za i protiv
Najčešći argumenti za i protiv smrtne kazne su sljedeći.
Argumenti u prilog
- Služi kao primjer drugim mogućim kriminalcima, da ih odvrati od ubistava ili terorističkih akata.
- Kazniti počinioca za njegov postupak.
- Za žrtve se dobija socijalna kompenzacija.
Protuargumenti
- Smrtna kazna je okrutna kazna.
- Smrtna kazna nesrazmjerno pogađa siromašne, koji ne mogu priuštiti skupe pravne savjete, kao i rasne, etničke i vjerske manjine.
- Smrtna kazna se primjenjuje proizvoljno i nedosljedno.
- Bilo je neopravdano osuđenih ljudi koji su osuđeni na smrt, a država ih je nezakonito pogubila.
- Rehabilitirani kriminalac može dati vrijedan doprinos društvu.
- Ubijanje ljudskih bića je nemoralno pod bilo kojim okolnostima. Neke vjerske grupe, poput Katoličke crkve, protive se smrtnoj kazni jer je ona protiv života kao temeljnog principa čovječanstva.
Zemlje koje zadržavaju smrtnu kaznu
Prema izvještajima Amnesty Internationala, u 2017. postojale su 53 zemlje, koje predstavljaju otprilike četvrtinu svih zemalja u svijetu, koje su zadržale smrtnu kaznu za obične smrtne zločine; to su Afganistan, Antigva i Barbuda, Bahami, Bahrein, Bangladeš, Barbados, Bjelorusija, Belize, Bocvana, Kina, Komori, Demokratska Republika Kongo, Kuba, Dominika, Egipat, Ekvatorijalna Gvineja, Sjedinjene Američke Države, Etiopija, Gvajana, Indija, Indonezija , Iran, Irak, Jamajka, Japan, Jordan, Kuvajt, Liban, Lesoto, Libija, Malezija, Nigerija, Sjeverna Koreja, Oman, Pakistan, Palestinske vlasti, Katar, Saint Kitts i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Saudijska Arabija Arabija, Sijera Leone, Singapur, Somalija, Sudan, Sirija, Tajvan, Tajland, Trinidad i Tobago, Uganda, Ujedinjeni Arapski Emirati, Sjedinjene Američke Države, Vijetnam,
Sjedinjene Države su jedina demokratija na Zapadu i jedna od rijetkih demokratija u svijetu koja nije ukinula smrtnu kaznu.
Zemlje koje su ukinule smrtnu kaznu
Također, prema izvještajima Amnesty Internationala, 142 zemlje (oko tri četvrtine svjetskih zemalja) ukinule su smrtnu kaznu do 2017. godine.
Albanija, Andora, Angola, Argentina, Armenija, Australija, Austrija, Azerbejdžan, Belgija, Butan, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Burundi, Kambodža, Kanada, Zelenortska ostrva, Kolumbija, Kukova ostrva, Kostarika, Obala Slonovače, Hrvatska, Kipar, Češka Republika, Danska, Džibuti, Dominikanska Republika, Ekvador, Estonija, Finska, Francuska, Gambija, Gruzija, Njemačka, Grčka, Gvatemala, Gvineja, Gvineja Bisau, Haiti, Sveta stolica (Vatikan), Honduras, Mađarska, Island, Irska , Italija, Kiribati, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Makedonija, Malta, Maršalova ostrva, Mauricijus, Meksiko, Mikronezija, Moldavija, Monako, Mongolija, Crna Gora, Mozambik, Namibija, Nepal, Holandija, Novi Zeland, Nikaragva, Niue, Norveška, Palau , Panama, Paragvaj, Filipini, Poljska, Portugal, Rumunija, Ruanda, Samoa, San Marino, Sao Tome i Principe, Senegal,Srbija (uključujući Kosovo), Sejšeli, Slovačka, Slovenija, Solomonova ostrva, Južna Afrika, Španija, Švedska, Švajcarska, Istočni Timor, Togo, Turska, Turkmenistan, Tuvalu, Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo, Urugvaj, Uzbekistan, Vanuatu, Venecuela.
Neke zemlje održavaju moratorijum na pogubljenja ili se kreću ka ukidanju zakona koji dozvoljavaju smrtnu kaznu.
Izvori
- Pogubljenja u SAD 1608-2002: The Espy File . Informativni centar za smrtnu kaznu. deathpenaltyinfo.org/executions/executions-overview/executions-in-the-us-1608-2002-the-espy-file.
- Pregled izvršenja . Informativni centar za smrtnu kaznu. deathpenaltyinfo.org/executions/executions-overview
- Država po država. Informativni centar za smrtnu kaznu. deathpenaltyinfo.org/state-and-federal-info/state-by-state
- Smrtna kazna 2017: činjenice i brojke Amnesty International. www.amnesty.org/en/latest/news/2018/04/death-penalty-facts-and-figures-2017/
- Činjenice i brojke o smrtnoj kazni iz 2018. Amnesty International. www.amnesty.org/en/latest/news/2019/04/death-penalty-facts-and-figures-2018/
